07.10.2017. – Svjetski dan dostojanstvenog rada


  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

NHS – Ove se godine 7. listopada obilježava 10. obljetnica Svjetskog dana dostojanstvenog rada, koji se na inicijativu Međunarodne konfederacije sindikata obilježava od 2008. godine .
Globalna pozornost sindikalnog pokreta ove je godine usmjerena na svjetsku borbu za minimalne plaće od kojih se može dostojno živjeti, ali i na povećanje plaća svih radnika, uz obuzdavanje korporativne pohlepe. Traže se dostojni i sigurni poslovi i dostojni i sigurni radni uvjeti. Traže se i sloboda udruživanja u sindikate, sloboda djelovanja sindikata, kao i pravo na kolektivno pregovaranje.

U Europi i svijetu prevelike su razlike u plaćama radnika i vršnih menadžera. Tako je u SAD-u taj odnos 354:1 u korist (naravno) menadžera, u Njemačkoj 147:1, Španjolskoj 127:1, Češkoj 110:1, Francuskoj 104:1, Švedskoj 89:1, Ujedinjenom Kraljevstvu 84:1, Norveškoj 58:1, Austriji 36:1, Poljskoj 28:1… (Izvor podataka – AFL-CIO, za Republiku Hrvatsku, nije objavio podatke).

No znamo da ni u Hrvatskoj radnici ne prolaze dobro. Kad je riječ o minimalnoj plaći tada njen svaki ozbiljniji rast već godinama koči HUP. Hrvatska se prema istraživanju Europskog sindikalnog instituta i Europske konfederacije sindikata nalazi među 7 EU zemalja gdje su radnici u gorem položaju nego prije 8 godina. A i tu smo pri dnu.

Prosječna plaća isplaćena u kolovozu iznosila je 7.956,00 kuna bruto (5.905,00 kn neto). Minimalna plaća iznosi 3.276,00 kuna bruto (2.620,80 kn neto). A u nju poslodavci gotovo u pravilu uključuju i dodatke na plaću pa je minimalnu plaću nužno zakonom odrediti kao osnovicu.

U kolovozu ove godine bilo je 1.400.578 zaposlenih, a trenutni je broj nezaposlenih 171.351.

U kolovozu je bilo i 320.165 blokiranih građana čiji je dug veći od 42.26 milijardi kuna.

U Hrvatskoj drastično raste broj nesigurnih i nestalnih poslova. Tako je taj udio među ukupno zaposlenima 2002. godine iznosio 10% (EU 28 – 12,4%), a 2016. godine 22,2% (EU 28 – 14,2%). U prvih 7 mjeseci ove godine udio zaposlenih po ugovoru o radu na određeno vrijeme ili u nekom drugom nesigurnom obliku rada , koji nije temeljen na ugovoru o radu, iznosio je među novozaposlenima gotovo 95%. Taj se postotak gotovo ne mijenja od vremena fleksibilizacije Zakona o radu 2003. godine (ZOR je dodatno fleksibiliziran 2013. i 2014. godine). Snažno raste, cvate rad preko agencija za privremeno zapošljavanje koje u pravilu zapošljavaju radnike na određeno vrijeme i to na razdoblje na koje su ugovorili njihovo ustupanje korisniku. Takav oblik zapošljavanja pri kojem netko zarađuje na „rentiranju“ radnika, poput rentiranja automobila putem rent-a-car agencija, svrstava radnika na razinu potrošne robe.

Hrvatska ponovno sve više postaje emigrantska zemlja iz koje ljudi ponajprije odlaze zbog malih plaća i nesigurnih poslova, a tek onda jer posla nemaju. U velikom broju napuštaju je visokoobrazovani mladi ljudi. Sve češće odlaze cijele obitelji, a sa sobom vode čak i kućne ljubimce. Tako hrvatska budućnost putuje u svijet. Kakav god bio, složen ili manje složen, težak ili manje težak, u državnoj ili javnoj službi, u proizvodnji ili administraciji, u državnoj ili privatnoj tvrtki, čovjekov rad je dostojanstven jer mu to dostojanstvo proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe koja ga obavlja.

I baš zbog toga svojstva rada, radniku pripadaju dostojni i sigurni oblici i vrste rada i poslova, dostojni i sigurni uvjeti rada i radno vrijeme podložno obitelji, a ne poslodavčevoj pohlepi, dostojna plaća od koje radnik i njegova obitelj mogu dostojno živjeti, a ne jedva preživljavati.
Javne vlasti trebaju za to stvarati zakonske okvire, a poslodavci (privatni ili država) napraviti sve da radnik bude zadovoljan sigurnošću posla, uvjetima rada i dostojnom plaćom. Hrvatska se sve više od toga udaljava.

Što više vlasti i poslodavci u Hrvatskoj budu odstupali od temeljne svrhe i smisla rada, to će Hrvatska više gubiti ne samo sadašnjost, nego i budućnost.

U ovome trenutku Hrvatska hitno treba povećanje svih plaća uključujući minimalnu, smanjenje fleksibilnosti sustava rada uključujući i nestandardne oblike zapošljavanja i rada, treba više stalnih i sigurnih poslova, jačanje i omasovljenje sindikalnog pokreta i veću opredijeljenost za kolektivno pregovaranje.

Pa, sretan nam Svjetski dan dostojanstvenog rada!

IZVOR

Komentari su zatvoreni.